VOLJETI SEBE

Ljubav prema sebi hrani duh, um i tijelo, jer ukoliko osoba voli sebe spontano dolazi do oslobađanja svega onoga što tu osobu trenutno okružuje, a za nju nije zdravo: od hrane, ljudi, situacija, stvari i svega ostalog što je udaljuje od nje same, od onoga što je čini sretnom i radosnom. Na taj način prestaje se biti žrtva, prestaje se kriviti druge za ono što osoba ima u životu, prestaje se kontrolirati druge i tjerati ih da nešto rade za što možda nije pravi trenutak ili nisu spremni za to, pa čak i onda kada ste ta osoba vi. U tome trenutku razvija se poštovanje spram sebe samih, ali i spram drugih.

Voljeti sebe znači da čujemo sebe i svoj unutarnji glas koji nam kaže usmjeri se na svoje tijelo, nagradi svoje tijelo vježbom, korekcijom prehrane, dugom šetnjom ili jednostavno bivanjem u tišini sam sa sobom kako bi se bolje čuli.

Usmjeravanjem fokusa na sebe (unutarnji fokus) i osvještavanjem svojih vjerovanja, ponašanja, stavova, misli, emocija i percepcije svatko može puno napraviti za sebe, na način da transformira toksične obrasce koji truju njegov um i tijelo i koji u potpunosti udaljuju osobu od svoje originalnosti, a koja originalnost sadrži sve kvalitete mira, radosti i zadovoljstva i svatko to sve već posjeduje u sebi, no kod većine je sve to prekriveno raznim slojevima toksičnih obrazaca koji se kao gladni duhovi hrane njihovom esencijalnom energijom koja im je potrebna za rast, razvoj i motivaciju u životu.

Obzirom je osoba udaljena od svoje originalnosti, počinje sve te kvalitete, koje ne vidi u sebi, tražiti u vanjskom svijetu, misleći da će nešto izvana ispuniti tu unutarnju prazninu, možda kratkoročno i hoće, no nakon nekog vremena opet se poput bumeranga vraćaju nerazriješeni stari obrasci, koje je potrebno detektirati, krenuti s radom na njima, usmjeriti pozornost na njih i nadvladati ih.

Ako osoba voli sebe i drugi ljudi će to osjetiti, jer takva osoba će cijelo vrijeme subkomunicirati ugodu, biti će opuštena i svoja, pa tko ne bi htio biti dio života takve osobe.

Razvojem svojeg originalnog ja, odnosno razvojem svoje individualnosti, osoba shvaća da je stvarna volja moć putem koje može kontrolirati samu sebe, te otvoreno reći ne kada nešto istinski ne želi. U tome trenutku osoba je sačuvala svoje samopoštovanje i nije dozvolila da joj se naruši integritet. U tome trenutku osoba je tim činom pokazala da voli sebe.

Osoba koja voli sebe ima povjerenje u originalni dio sebe, a to je stanje aktivne volje, jer takva osoba zna da je uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa točno u pravom trenutku, prestaje sama sebi krasti vrijeme i praviti grandiozne projekte za budućnost, radi stvari koje voli raditi i koje je čine sretnom na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu.

Većina konstantno daje svoju pozornost i vrijeme drugima, a za sebe imaju najmanje vremena, no ako se ne voli sebe da li se uopće imaš šta dati drugima?

Originalna osoba ima razvijenu svjesnost i sposobnost slušanja sebe, cjelovita je i nema potrebu za „hranom“ izvana, voli sebe i itekako ima šta dati drugima zato jer voli sebe, to izvire iz nje i svatko se u blizini takve osobe osjeća voljeno, jer je prihvaćen baš takav kakav je.